2024. március 29., péntek

Prebukiran subotički prihvatni centar

Konstantno stižu izbeglice u kamp na kraju grada - Sve je više onih koji u okolini Sombora pokušavaju da pređu granicu

U Subotici, u privremenom prihvatnom centru na kraju grada, nalazi se skoro dvesta izbeglica sa Bliskog Istoka i Afrike. U proteklih nekoliko nedelja je u tolikoj meri pojačan izbeglički talas da su se kapaciteti popunili, a ljudi Visokog komesarijata za izbeglice su morali čak i šatore da postave. Na svetski dan izbeglica, 20. juna, posetili smo centar.

U kvartu Subotice koji se naziva Tuk, napravljen je privremeni prihvatni centar koji je delom napravljen i zbog toga što se na prostoru napuštene ciglane, koji su izbeglice spontano „nastanile“, nisu mogli stvoriti odgovarajući uslovi za prihvat ljudi. Na teritoriji centra renovirane su dve zgrade i postavljen je jedan montažni objekat, zahvaljujući nemačkoj fondaciji ASB i pomoći od 150 hiljada evra. Centar je otvoren u novembru prošle godine, ali su do tada, kao rezultat podignute ograde na mađarskoj granici, izbeglice većinom nestale, tako da je centar mesecima stajao prazan, a izbeglice uopšte nisu stizale.

Trenutno je situacija potpuno drugačija. Već smo na putu koji vodi prema centru sreli migrante, koji usamljeno idu prema centru, a drugi su tu sa porodicom. Na licu mesta nas čeka slika kao da smo stigli u neki kamp za odmor. Na travi trčkaraju deca, igraju se loptom ili skaču po lokvama od jučerašnje kiše. Ponašaju se kao što bi se ponašalo svako drugo dete. Stariji su se povukli u hladovinu, razgovaraju, sede, a ima i onih koji preko mobilnog slušaju najnovije vesti. Jedno nam dete prilazi i nudi nas keksom.

U obnovljenim i sveže montiranim zgradama su kreveti, ležaji, mnogi se tu odmaraju, iako je vrućina i ima skoro 30 stepeni, a klima je unutra prilično loša. Ima tu i čitav niz tuševa, kao i zahoda za žitelje centra. U zadnjem delu centra su postavljeni šatori i mnogima je već nađeno mesto. Atmosfera je mirna, posetilac ne bi ni pomislio da su ovi ljudi putovali više hiljada kilometara i da će i odavde uskoro pokušati da nastave, većina čak i ne zna u kom pravcu.

Mladić iz Irana se žali na higijenu, kaže da toalet nije besprekoran. U centar stiže pomoćnik šefa Visokog komesarijata za izbeglice, Ivan Gerginov, koji je doneo veću količinu konzervi.

Sa Georginovim i njegovim saradnicima sedamo u jednu od kancelarija. Kaže da je srpska vlada u junu prošle godine formirala stručnu komisiju i tada je doneta odluka da će se osigurati dodatni kapaciteti u centrima koji su već tada bili u funkciji i da će se formirati takozvani hot spotovi, koji služe kao mesto za odmor, a ne kao trajni prihvatni centar. U pet stalnih centara, u Krnjači, Tutinu, Banji Koviljači, Bogovađi i Sjenici je na raspolaganju 2 hiljade mesta, dok na privremenim prihvatnim centrima, kojih ima ukupno 14, dodatnih četiri hiljade.

Subotički prihvatni centar je zbog ograde postavljene na mađarskoj granici mesecima bio prazan, prve manje grupe izbeglica su počele pristizati u poslednjoj nedelji aprila, a od tada neprestano dolaze. Gerginov je rekao da je kapacitet centra oko 50, do 60, ljudi, ali kada smo mi bili tamo, bilo ih je ukupno 172, ali nije retkost da njihov broj pređe i dvesta.

- Kako se povećava broj onih koji se tu zadržavaju, tako su uslovi sve lošiji, ali je ovaj centar još uvek bolje rešenje, nego da kampuju u gradu ili u pograničnoj zoni – rekao je. Od Gerginova smo saznali i da sve više izbeglica kreće prema Somboru, dok su ranije polazili prvo prema Horgošu, a zatim prema Šidu.

- Putem mobilnog telefona su na stalnoj vezi jedni sa drugima, tako da su stalno informisani, ako negde na primer policija tuče izbeglice, ako se negde trpaju u zatvor, a i ako se na ogradi nalazi otvor – priča Gerginov dodajući da misli da se sada verovatno kod Sombora nalazi neko takvo mesto, jer iz centra putuju prema Somboru i ne vraćaju se. Prema njegovim očekivanjima zbog toga će se ovih dana smanjiti pritisak koji tišti Suboticu. Sada je veoma toplo, mnogo izbeglica stiže, trenutno ih je skoro dvesta, i za očekivati je da je još oko trista osoba na putu. Saradnici centra rade nadljudskim naporima, da bar naprave uslove za smeštaj; nema infekcija, nema ni incidenata, dodaje on.

Izbeglice u centar stižu delom nakon što neki od drugih saznaju o postojanju istog, ali i UNHCR i humanitarne organizacije imaju svoje ljude na terenu. Redovno se pojavljuju na autobuskim stanicama, na graničnim prelazima i usmeravaju ljude u centar.

- Namerno nismo napravili centar sa većim kapacitetima. Uvek ima mesta za ugrožene, dobijaju zdravstvenu pomoć, hranu, mogu da se okupaju, da se odmore, a osiguran je i internet-pristup – kaže Gerginov.

Manjih problema još ima, kanalizacija se s vremena na vreme zapuši, ponekad nema struje, ali će se to rešiti agregatom.

Što se tiče zadržavanja izbeglica, od 2008. godine, kada su prve izbeglice krenule prema Zapadu, slika se stalno menja. U početku je bilo onih koji su se zadržali i više od godinu dana. Bilo je i primera da su deca krenula u školu jer su u međuvremenu naučila srpski jezik. Za vreme velike mase ljudi zadržavanje se smanjilo na 24 sata, ljudi su odmah kretali dalje, čim su mogli. Sada je zadržavanje promenjivo. U centru se vodi evidencija o pristiglima i o onima koji odlaze, ima i onih koji se vraćaju, to su verovatno ljudi koji nisu uspeli da pređu na teritoriju Evropske Unije. Prošle godine su većinom na put kretali muškarci, sada je karakterističnije da cele porodice pokušavaju da se domognu Zapada. I u centru je mnogo dece, od one male, u pelenama, sve do klinaca od 8 do 10 godina. Gerginov kaže da porodice lakše prelaze granicu nego usamljeni muškarci. On je mišljenja da razne mere ne mogu da zaustave izbeglički talas, mogu samo da zakomplikuju situaciju, jer oni koji hoće nekako uvek prelaze granicu. Zbog toga se nalaze u šumama u pograničnom području, jer su čuli vest o onima koji su uspešno prešli pa i oni pokušavaju.

Između Mađarske i Srbije od oktobra ne funkcioniše zakon o ekstradiciji, od tada mađarske vlasti ne vraćaju izbeglice, a novi zakon se još ne primenjuje. Naš sagovornik kaže da će novi mađarski propisi zakomplikovati situaciju.

Ne postoji tačna evidencija koliko ljudi prelazi granicu na takozvani nevidljivi način, ali Gerginov kaže da ih je mnogo. Naglašava da je zatvaranje granice dobro samo za krijumčare ljudi koji mnogo zarađuju na taj način i mnoge prevode u EU.

- Uprkos svim merama izbeglice stižu u Srbiju. I dalje dolaze preko Bugarske i Makedonije, imaju informacija gde je lakše preći granicu – dodaje.

U subotičkom prihvatnom centru se izbeglice zadržavaju u proseku dva ili tri dana. U centru, ljudi angažovani od strane UNHCR-a rade 24 sata dnevno. Oni nadgledaju pristup, čuvaju decu, intervenišu prilikom eventualnih incidenata, ali kažu da su incidenti samo sporadični.

Crveni krst obezbeđuje dnevno tri obroka za izbeglice, kojima je osigurana i lekarska pomoć. Doktori ekumenske humanitarne organizacije su svakodnevno prisutni u centru između 9 i 17 časova i pomažu bolesnima. Prilikom naše posete pacijenti su neprestano stizali. Jedna lekarka nam je prilikom ordiniranja ispričala da se izbeglice žale prvenstveno na prehladu i temperaturu, što je pre svega posledica noćenja pod vedrim nebom. Kaže da se pojavila i šuga koju pokušavaju lečiti kremom, i sprečiti njeno širenje. Izbeglice koje stižu se trude da se okupaju čim stignu.