Naš novinski članak možete pročitati i na mađarskom jeziku.
Prva decenija vojvođanskog programa za razvoj privrede doprinela je očuvanju desetina hiljada radnih mesta, a naredni period može biti posvećen jačanju najmodernijih industrijskih grana i konkurentnosti, rekao je za naš list Peter Sijarto. Ministar spoljnih poslova i spoljne trgovine Mađarske naglasio je da ishod parlamentarnih izbora u Mađarskoj direktno određuje budućnost vojvođanskih Mađara. I izostanak iz rata, kao i nastavak programa ekonomskog razvoja zavise od toga kakva će vlada biti formirana u Budimpešti. Zamolio je vojvođanske Mađare da ostvare svoje poštanskim putem omogućeno biračko pravo.
Za vojvođanske Mađare u protekloj deceniji jedna od najstabilnijih i najsigurnijih tačaka bio je program ekonomskog razvoja realizovan uz podršku vlade Mađarske. Njegov prvi ciklus je priveden kraju. Kako vidite u kojoj meri su temelji prosperiteta u rodnoj zemlji ojačani u poređenju sa očekivanjima vlade Mađarske i koje je bilo najvažnije iskustvo prvog razvojnog ciklusa?
– Vojvođanski program za razvoj privrede pokrenuli smo pre deset godina. Podržali smo 16.065 prijava na konkurs, a kroz 89 milijardi forinti bespovratnih sredstava mađarske vlade realizovane su investicije u vrednosti od 183 milijarde forinti. Ovim investicijama smo učvrstili desetine hiljada radnih mesta u Vojvodini. Veoma je važno da su se ove investicije čvrsto ustalile, odnosno da su pomogle da se objedini cela vojvođanska ekonomija, pa su uspostavile značajne odnose sa dobavljačima, kao i lance dodatih vrednosti. A sa kupovinom seoskih kuća omogućili smo povratak u zemlju, kao i nastanak porodičnih domaćinstva. Mislim da je najvažnije da je su ove investicije doprinele stvaranju radnih mesta, jer su omogućile vojvođanskim Mađarima da pronađu dobre i cenjene poslove i da se afirmišu u svojoj zemlji. Takođe smo spremni da sprovedemo i drugu strategiju razvoja privrede ako Fides pobedi na izborima. U tom slučaju, programi za razvoj privrede van granica matične zemlje će i dalje biti prioriteti. Realizovaćemo drugu strategiju za razvoj privrede koju je izradio Savez vojvođanskih Mađara, a za tu strategiju neophodne konkurse ćemo sprovesti i podržati. Naš glavni cilj je da Vojvođani pronađu svoje mesto u svojoj zemlji, a da se oni koji su se odselili vrate u zemlju, jer Vojvodina čeka čeka sve povratnike.
(fotografija Edvarda Molnara)
Drugu strategiju ekonomskog razvoja, pripremljenu na inicijativu dr Balinta Pastora, predsednika Saveza vojvođanskih Mađara, karakteriše, između ostalog, svojevrsni kvalitativni pomak. Dok je prva strategija uglavnom predstavljala „prvu pomoć”, ova mnogo više naglaska daje oblastima modernizacije, digitalne i zelene tranzicije, eko-poljoprivrede i inovacijama, kao i merama za pomoć povratnicima iz inostranstva i podršci zaposlenima. Koliko mislite da je ovaj kvalitativni pomak realan u trenutnom teškom globalnom ekonomskom okruženju?
– U prvih deset godina, mislim da smo bili uspešni u izgradnji kapaciteta neophodnih za stvaranje radnih mesta u vojvođanskoj ekonomiji. Uspostavljeni proizvodni kapaciteti su u stanju da stvore priliku da se vojvođanski Mađari afirmišu u svojoj zemlji. Ogromne promene se dešavaju u globalnoj ekonomiji. Odvija se jedna velika tehnološka revolucija, koja zahteva od svake zemlje da se prilagodi. Stoga će istraživanje i razvoj, inovacije i digitalna kultura očigledno igrati velike uloge u narednom periodu. Stoga, kada radimo na realizaciji drugog plana razvoja, sve ovo mora biti uzeto u obzir. Druga strategija za razvoj privrede mora odražavati promene u svetskoj ekonomiji, a mora se fokusirati i na razvoj najmodernijih industrijskih grana. Razvoj najmodernijih industrijskih grana omogućiće nastanak konkurentne ekonomije ovde, kao i jedan veoma ozbiljan ekonomski i tehnološki pomak vojvodanske ekonomije. A ovo je važno da bi ljudi ostali u svojoj zemlji, odnosno da bi se vratili.
Jedinstveni ekonomski prostor Karpatskog basena, ili Karpatski basen kao ekonomska sila, ili možda ekonomija bez granica – kako god da formulišemo ovu jasnu ideju, da li je to postojeća ekonomska realnost – delimično zahvaljujući programima za razvoj privrede – ili je to ipak više politički, odnosno nacionalno-politički koncept?
– Važno je razjasniti svrhu programa za razvoj privrede. Koncept programa za razvoj privrede potiče iz Vojvodine, jer je u to vreme Ištvan Pastor jasno stavio do znanja da je put ka jačanju mađarskih nacionalnih zajednica kroz ekonomsko jačanje mađarskih ekonomskih zajednica. To je opravdalo pokretanje programa ekonomskog razvoja. Cilj mora biti da naše nacionalne zajednice budu jake. U tome smo postigli veliki napredak. Osim Ukrajine, položaj mađarske nacionalne zajednice u naših 6 susednih zemalja je danas bolja nego što je bila, recimo, pre 10 godina. Ako uzmemo u obzir proteklih 8 decenija, mislim da se u vezi sa Vojvodinom može reći da je položaj vojvođanskih Mađara sada najbolja. To je delimično posledica privrednog razvoja, a delimično odličnih mađarsko-srpskih odnosa. Srednju Evropu smatram veoma ozbiljnim ekonomskim prostorom. Da bi se ovaj ekonomski prostor u potpunosti iskoristio, sve zemlje u regionu moraju da se udruže. Naravno, za to treba postoje i politički preduslovi. Trenutno postoji dosta političkih tenzija u Evropi, uglavnom oko rata u Ukrajini. Nažalost, neke srednjoevropske zemlje ne mogu da ostave po strani svoje razlike u pogledu rata u Ukrajini, pa proširuju duh neslaganja na druge oblasti života i saradnje. Mislim da Srednja Evropa danas ima mnogo manje koristi od srednjoevropske ekonomske saradnje nego što bi mogla imati.
JAČANJE MEĐUSOBNE ENERGETSKE BEZBEDNOSTI
Odnosi između Mađarske i Srbije, koje obe vode spoljnu politiku zasnovanu na nacionalnim interesima, na istorijskom su vrhuncu, a poslednjih godina, između ostalog, energetski sektor je stavljen u prvi plan. I jedna i druga strana su pružale pomoć svom partneru. Kakav sistem mogućnosti je stvorila potreba za brzim i efikasnim reagovanjem na izazove, kao i koraci preduzeti do sada u interesu energetske bezbednosti?
– Sada se može reći da energetska bezbednost Mađarske i Srbije ne postoji jedna bez druge. Dugi niz godina, ili čak decenija, snabdevanje Srbije prirodnim gasom je išlo preko Mađarske. Onda se plima okrenula i sada snabdevanje Mađarske prirodnim gasom ide preko Srbije. Kada je došlo do toga da snabdevanje Srbije naftom bude ugroženo, mi Mađari smo pomogli preko MOL-a povećanjem izvoza dva i po puta. Sada kada Ukrajinci blokiraju snabdevanje naftovodom „Družba”, postigli smo dogovor i sa Srbima o isporuci dizela. Naš važan zajednički plan je povezivanje sistema naftovoda Mađarske i Srbije, odnosno izgradićemo zajednički spojeni naftovod i zajednički spojeni cevovod za dizel. Sve to kako bismo mogli direktno da pomognemo jedni drugima ako u budućnosti snabdevanje naftom bilo koga od nas bude ugroženo zbog iznude ili bilo kog drugog razloga. Štaviše, preko MOL-a, sistem snabdevanja naftom Slovačke i Mađarske već funkcioniše na koordinisan način. Ako se ovo proširi i na Srbiju preko MOL-a, onda će naftna mreža i tržište nafte tri zemlje funkcionisati na koordinisan način. Od sada se možemo oprostiti od bezbrojnih nedostataka koji proizilaze iz činjenice da su sve tri države bez izlaza na more. Takođe je važno napomenuti da osnovu saradnje između Mađarske i Srbije čini lično prijateljstvo. Lično prijateljstvo zasnovano na lojalnosti između predsednika Srbije i premijera Mađarske je osnova mađarsko-srpske saradnje danas. Ovo takođe jasno pokazuje da je organizaciona snaga novog svetskog poretka koji se danas pojavljuje potpuno drugačija od one koja je bila ranije. Ranije je funkcionisanje sveta bilo organizovano međunarodnim institucijama, organizacijama i međunarodnim pravom, ali danas lični odnosi, lojalnost i saradnja između lidera, kao i odnosi između vlada organizuju život na međunarodnoj sceni. Dakle, prijateljski odnos između srpskog predsednika i mađarskog premijera već omogućava potpuno stabilan mađarsko-srpski sistem odnosa u ovom novom svetskom poretku.
(fotografija Edvarda Molnara)
Kancelarija OFAC pri ministarstvu finansija Sjedinjenih Američkih Država produžila je rok za pregovore između MOL-a i Gazpromnjefta o akviziciji većinskog udela u NIS-u do 22. maja 2026. godine. U slučaju zaključivanja ugovora, šta će dobiti Mađarska, šta će dobiti Srbija, a šta region?
– Međunarodna ekspanzija MOL-a dobiće veliki podsticaj. MOL je najveća mađarska kompanija i što se više međunarodnog prostora otvara za MOL, to više jača mađarsku ekonomiju. Srbija će dobiti pouzdanog partnera. Partnera koji nije podložan nikakvim sankcijama. Dobiće pouzdanog partnera koji je već poznat, budući da je MOL dugo prisutan na srpskom tržištu, a njegova mreža benzinskih pumpi je izuzetno popularna. Srbija će dobiti mađarskog partnera, i to je možda najbolje i najsigurnije rešenje za Srbiju u ovom trenutku, zbog pomenutog ličnog prijateljstva. U širem smislu, ovo stvara mogućnost da snabdevanje naftom Slovačke, Mađarske i Srbije bude mnogo sigurnije nego ranije.
MAĐARSKA SE MORA DRŽATI IZVAN RATA
Dok govorimo, prošlo je tačno 27 godina od početka NATO bombardovanja Srbije, bivše Jugoslavije. Tačno znamo kakav je osećaj kada bombe padaju sa neba. Mađarska je na strani mira od početka rata u Ukrajini, ali se čini da mir još nije blizu. Uzimajući u obzir sve okolnosti i faktore koji utiču, kakvi su po vama izgledi za mir u ovom trenutku?
– Mislim da bi već postojao mir u Evropi da mirovni napori Donalda Trampa nisu bili osujećeni iz Brisela i Kijeva. Situacija danas je takva da i ukrajinsko rukovodstvo i rukovodstvo Zapadne Evrope imaju interes da se ovaj rat nastavi. Ukrajinsko rukovodstvo očigledno zarađuje više novca od rata nego od mira. Evropska unija je dala Ukrajini 193 milijarde evra za 4 godine, što ukrajinska ekonomija sigurno ne bi mogla da generiše za to vreme. Za Ukrajince je rat postao poslovni model. A Zapadni Evropljani žele da izbegnu situaciju u kojoj ih birači pitaju zašto su pre 4 godine naveli Ukrajince da ne potpišu mirovni sporazum sa Rusima. Takođe žele da izbegnu da ih evropski narod pita zašto su evropska ekonomija i evropski narod morali biti dovedeni u tešku situaciju sankcijama, povećanjem cena i inflacijom u protekle 4 godine. Stoga, mislim da pošto u Evropi postoji odluka da se ovaj rat nastavi, rat će biti još tu dugo vremena. Ako je tu, onda će naš zadatak biti da garantujemo izostanak Mađarske iz ovog rata još dugo vremena. Naš zadatak je da Mađarsku držimo van rata i moramo poštedeti ljude, sve pripadnike naroda, od posledica rata. Mislim da je najsigurnije rešenje sa stanovišta vojvođanskih Mađara ako zemlju vodi vlada usmerena na izostanak iz rata i sposobna da zaštiti Mađare od posledica rata.
TIČE SE I BUDUĆNOSTI NACIJE
Neće glasati samo Mađarska 12. aprila, nego i cela mađarska nacija. Mađarski državljani koji žive izvan granica matične zemlje mogu po četvrti put iskazati mišljenje o sudbini matične zemlje i nacije. Ipak, klevetanje opozicije je ponovo postalo glasnije u kampanji, čije ponavljanje verovatno ima za cilj da što manje pripadnika mađarske zajednice izvan matične zemlje iskoristi ovo svoje biračko pravo. Šta biste poručili vojvođanskim Mađarima u ovom kontekstu?
– Veoma mi je žao što svake četiri godine, kada se u Mađarskoj rasplamsaju političke strasti, uvek postoje oni koji Mađare koji žive van granica matične zemlje smatraju sredstvom za postizanje svojih ciljeva. Danas svi naši protivnici smatraju Mađare izvan granica matične zemlje takvim sredstvom. Međutim, Mađari izvan matične zemlje mogu računati na podršku nacionalno opredeljene vlade. Istovremeno, trebalo bi da znaju da mogu računati samo na podršku nacionalno opredeljene vlade. Mi sebe vidimo da smo nacija zajedno. Nismo spremni da dozvolimo da se bilo kakav razdor unese među nas. Odbacujemo svaku inicijativu koja bi razdvojila Mađare u i van matične zemlje. Zaista, mađarski parlamentarni izbori ne tiču se samo budućnosti zemlje, nego i nacije. Stoga je veoma važno da ne samo oni koji žive u matičnoj zemlji, već svi sunarodnici mogu učestvovati na izborima. Stoga, s poštovanjem molim vojvođanske Mađare da iskoriste svoje biračko pravo na parlamentarnim izborima i glasaju za Fides. Situacija je takva da ako Mađarska ima vladu koja ne može reći ne Briselu, ne može reći ne ratu, odnošenju novca mađarskog naroda u Ukrajinu, ako ne može reći ne ulasku Ukrajine u Evropsku uniju, onda će sve biti izgubljeno. Tada neće biti novca ni za razvoj preko granice. Da bi prekograničnom razvoju bila opredeljena sredstva i ubuduće, da bi mađarska vlada mogla da sarađuje sa Savezom vojvođanskih Mađara na realizaciji druge strategije za razvoj privrede, potrebna je nacionalna i suverena vlada. Vlada koja ne daje novac mađarskog naroda Ukrajini, već koja koristi novac mađarskog naroda za razvoj mađarske nacije, u korist mađarskog naroda. Samo Fides to može da uradi. S poštovanjem molim vojvođanske Mađare da ostvare svoje putem pošte omogućeno biračko pravo, da popune glasački listić i da ga pošalju nazad.
Dakle, vi ste jedan od onih političara koji veruju da bi temelji nacionalne politike bili ugroženi ako bi došlo do promene političkog pravca u Budimpešti?
– Apsolutno je jasno da naši protivnici ne razmišljaju u nacionalnim okvirima, odnosno u nacionalnim okvirima koji prevazilaze granice. Naši protivnici žele da oduzmu pravo glasa Mađarima koji žive izvan granica matične zemlje, naši protivnici ne žele da vide programe za razvoj privrede izvan granica matične zemlje. Da bi se održalo jedinstvo nacije, da bi se održala podrška mađarskim zajednicama izvan matične zemlje, neophodna je vlada Fidesa.
Posetili ste nas bezbroj puta tokom protekle decenije, bilo da je reč o otvaranju fabrika, pregovorima, susretima zajednice, a mogli bismo još mnogo toga da nabrojimo. Ako zatvorite oči i pomislite na Vojvodinu, koja je prva slika, ili zvuk, miris, ukus, koji vam pada na pamet?
– Ljubaznost. Činjenica da prelaskom granice susrećemo se sa isto takvim ljudima kao i sa druge strane granice. Ljubaznost, način na koji se ovde dočekuju Mađari koji dolaze iz matične zemlje, je ono što zaista greje srce.
Nyitókép: Peter Szijarto, ministar spoljnih poslova i spoljne trgovine Mađarske i Evelin Peševski, glavna i odgovorna urednica dnevnog lista „Mađar so” (fotografija Edvarda Molnara)



