2024. április 27., szombat

Godina planiranja

Arpad Fremond: Ne smemo da izgubimo ni jedno dete

„Strategije pokazuju pravac nacionalnom savetu, kao i samoj zajednici, zato želimo da stvorimo najširi mogući konsenzus sa stručnjacima, nastavnicima, novinarima i svima ostalima“, izjavio je za naš list Arpad Fremond, predsednik Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine, koji je za „Mađar so” dao izjavu i  o strategijama u pripremi i o njihovu praktičnu koristi, ali i o mogućnostima kojima se nadaju za ovu godinu, kao i o zadržavanju dece koja govore mađarski u zemlji i jačanju institucionalnog sistema.

Stručni odbori su i formalno konstituisanu u januaru. Koja su očekivanja prema njima?

– Četiri odbora imaju svoje opšte zadatke, na primer, donose odluke ili daju predloge u slučaju određenih programa i konkursa. Istovremeno, odbori za informisanje, kulturu i obrazovanje trenutno imaju najveću ulogu u pripremi strategija. Oni takođe treba da pomognu da se osigura da se strategije izrade, i da se o njima vodi javna rasprava na takav način, da ne bude potrebe za velikim promenama. Prema planovima odbora za informisanje, kao i odbora za obrazovanje, svakako će na tri lokacije biti održana javna rasprava, ali paralelno može da se organizuje i u onlajn formi. Kada je reč o strategijama oblasti informisanja i obrazovanja, nismo krenuli od nule, prethodni sastav nacionalnog saveta je već počeo sa radom, tako da se nadam da javna rasprava može da počne u martu i da će ovi dokumenti biti usvojeni u junu. Za sada Odbor za kulturu još istražuje teren, nacrt strategije će biti pripremljen naknadno, javne rasprave bi se možda mogle organizovati u junu i julu, a onda bi dokument mogao biti prihvaćen u septembru. Bio bih radostan kada bi odbori preuzeli aktivnu ulogu u izradi strategija.

Sednica nacionalnog saveta na kraju prošle godine (Foto: Edvard Molnar)

Sednica nacionalnog saveta na kraju prošle godine (Foto: Edvard Molnar)

Ko je uključen, odnosno ko je do sada učestvovao u pripremi strategija?

– Imamo više članova odbora koji su već učestvovali u pisanju strategija. Što se tiče obrazovanja spomenuo bih, na primer, dr Žolta Namestovskog, Anamariju Viček ili Žolta Sakalaša, oni su i ranije bili članovi ovog tima, tako da je po našoj proceni bilo bitno da budu članovi Odbora za obrazovanje. Naravno, ne možemo govoriti ni o kakvom sukobu interesa, svako može biti član odbora, pošto je reč o stručnom telu. Što se tiče informisanja, u procesu je već učestvovalo više članova odbora i čelnika medijskih kuća. To su ljudi koji imaju dobro razumevanje celokupne situacije. Neke stvari treba ažurirati i sagledati na šta treba da se fokusiramo u budućnosti, pa onda krenuti u javnu raspravu. Na taj način želimo da postignemo svima prihvatljiv konsenzus sa čelnicima medijskih kuća i njihovim zaposlenima, i na osnovu toga ćemo moći da ugradimo akcioni plan u strategiju, i na taj način možemo da razjasnimo na osnovu čega ćemo da radimo u narednih 5 godina.

Vratimo se sukobu interesa funkcija i kritikama u vezi sa njima. Da li su, prema Vašoj oceni, svi uključeni podneli ostavke na funkcije, sa kojima su bili u sukobu interesa, i da li su to učinili blagovremeno?

- Agenciju za borbu protiv korupcije niko nije morao da obavesti, jer smo mi sami obaveštavali kada je ko podneo ostavku i kome je istekao mandat. Sa ove tačke gledišta, poštovali smo sva pravila. Kao što znate, i ja sam podneo ostavku na sve funkcije u Savezu vojvođanskih Mađara, na članstva u upravnim odborima, kao i na mandat narodnog poslanika. Što se tiče predstavničkih tela, svuda su podnete ostavke. Do same smene je možda došlo posle imenovanja, ali su svi na vreme formalno podneli potrebne ostavke. Potrudili smo se da sve bude legalno u vezi sa tim, baš kao i u vezi sa članstvom u odborima. Tako je bilo do sada, a tako će biti i ubuduće. U svakom slučaju, siguran sam da će uvek biti nezadovoljnih kako radom nacionalnog saveta, tako i njegovom administracijom i vođenjem predmeta, odnosno sastavom odbora. Kao što sam već istakao tokom predizborne kampanje, 10 odsto zajednice vojvođanskih Mađara ni pod kojim uslovima ne može da prihvati Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine ili Savez vojvođanskih Mađara. Sa ove tačke gledišta, uvek će biti onih koji su nezadovoljni i traže nepravilnosti.

Kakve će biti praktične koristi od pripreme i usvajanja srednjoročnih razvojnih strategija?

- Neophodno je izgraditi kulturnu mrežu koja definiše naš kulturni život, programe i manifestacije. Neophodno je postići da manifestacije ne gomilamo, već da predvidimo naše korake. U slučaju obrazovanja, takođe je bitno definisati prioritete, kao i granice koje mi ne možemo preći, odnosno ono od čega nikako nećemo odstupati. U oblasti informisanja mora se odrediti kako možemo poboljšati položaj medijskih radnika ili im pomoći u stručnom usavršavanju. Moraju se postaviti temelji. Za nas je trenutno najvažnije da na njima gradimo godišnje planove rada nacionalnog saveta nakon usvajanja strategija, a zatim i budžet na osnovu plana i programa rada. Što se tiče oblasti obrazovanja, ja lično smatram da je posebno važno proširiti i ojačati sistem stručnih kolegijuma, kako u Subotici, tako i u Senti, Adi, Bačkoj Topoli, Starom Bečeju, ali i u Zrenjaninu i drugde. Iskustvo pokazuje da roditelji i učenici imaju potrebu za tim. Pored Sente, napredak je već napravljen u Bačkoj Topoli u ovoj oblasti. Što se tiče Bačke Topole, želim da napomenem da iako je ugovor sa izvođačem raskinut zbog velikih kašnjenja, to ne znači da ne planiramo da završimo projekat, jer nije dat samo plan, već i novac. Sa ove tačke gledišta, podržavamo opštinu Bačku Topolu u svemu. Nova javna nabavka biće raspisana za mesec-dva, a onda može da se nastavi izgradnja. Ako je neko odgovoran, onda je samo ovakav stav prihvatljiv. U obrazovnom smislu, plan je i da se izborom zanimanja dece počnemo baviti od 5. ili 6. razreda osnovne škole, jer ih na taj način možemo podstaći da nastave školovanje u svojoj zemlji i ostanu kod kuće. Vidimo da u Vojvodinu ne dolaze samo visokoškolske ustanove iz Mađarske da promovišu svoje programe, već i srednje škole, koje pokušavaju da uzmu naše najbolje učenike. Tvrdim da obrazovne ustanove u Mađarskoj nisu ništa bolje od naših. Trudimo se da roditelji shvate da je izuzetno važno, da što više dece ide u srednju školu, i to u svojoj zemlji. Ne smemo da izgubimo ni jedno dete. U oblasti kulture, između ostalog, važan zadatak je umrežavanje, kao i revizija naših istaknutih manifestacija, jer se može desiti da neke manifestacije zaslužuju da budu istaknute, ali za sada nisu, ali je i moguće da su pojedine istaknute manifestacije sada već zastarele. Strategije pokazuju pravac nacionalnom savetu kao i zajednici, tako da želimo da stvorimo najširi mogući konsenzus sa stručnjacima, nastavnicima, novinarima i svima ostalima.

(Arhivski snimak: Edvard Molnar)

(Arhivski snimak: Edvard Molnar)

Pomenuli ste konsenzus, a to je pre nekoliko dana učinio i Ištvan Pastor. Da li je planirate stvoriti isključivo kroz javne rasprave koje će se organizovati, ili pokušavate da to omogućite i na druge načine? Šta mislite, koliko širok treba da bude konsenzus?

- Zajednica Mađara u Vojvodini je već formirala konsenzus o značaju nacionalnog saveta, ali i o politici koju vode SVM i Ištvan Pastor. Iskustvo pokazuje da je za SVM glasalo 8 od deset građana koji su dali svoj glas. Naravno, uvek ima onih kojima ovo ne odgovara. Na izborima za Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine, krajem godine kada je održano nekoliko izbora, učestvovala je jedna lista, ali je više od 40.000 ljudi smatralo da je važno da svojim glasom podrže „Mađarsku slogu”. Ovo je od velike važnosti, pokazuje da postoji konsenzus u zajednici o važnosti teme. Moramo održavati neprekidan kontakt i stalan dijalog sa biračima, čak i kroz komunikaciju sa udruženjima, obrazovnim institucijama i medijskim kućama. Nacionalni savet ima odlučujuću ulogu u saradnji, koordinaciji i promovisanju dijaloga. Postoji konsenzus, a dijalog je suštinski i traje godinama, i tako će i ostati. To, između ostalog, ilustruje aktuelna anketa nacionalnog saveta u kojoj učestvuju roditelji i vaspitno-obrazovne ustanove, koja će uskoro biti završena, a biće i završena serija poseta našeg tima za informisanje početkom godine, odnosno i konsultacije našeg kulturnog tima sa kulturnim udruženjima.

Planova ima, a postoji i institucionalni sistem i programi, ali hoće li biti novca?

- Verujem da da, i da ćemo u najgorem slučaju imati isti budžetski okvir kao prošle godine. Ako i dobijemo manje od toga, ni onda nećemo pasti na pod, i dalje ćemo moći da sistem održimo funkcionalnim. Još ne znamo koliko ćemo dobiti iz budžeta na republičkom nivou, verujem da neće biti manje nego što je do sada bilo. Od pokrajine smo dobili povratnu informaciju da možemo da zadržimo prošlogodišnji nivo, dok u odnosu na Budimpeštu primećujem da imamo institucije kojima je odobrena podrška. Proces je nešto sporiji, ali ne kasnimo. Nedavno smo posetili Budimpeštu sa Ištvanom Pastorom i Ištvanom Šarkezijem, i razgovarali o podršci institucijama i programima. Postignut je dogovor koje institucije i programe treba zadržati u svakom slučaju. Nadam se da će do sredine februara biti jasno sa čime ćemo raspolagati ove godine. Došlo je i do ogromnog pregrupisavanja, čija je svrha bila završetak određenih prioritetnih projekata. Što se tiče obrazovne i kulturne mreže, već imamo isti iznos novca kao prošle godine, takođe je moguće da ćemo na kraju imati i više na raspolaganju. Ovo je godina planiranja i strategija. U narednim godinama možemo nastaviti da gradimo i sprovodimo planove. Možemo čak i to reći, da ćemo malo odahnuti, osvrnućemo se na aktivnosti i rezultate iz proteklog perioda, napisaćemo planove, a zatim ćemo ih realizovati. Treba da imate i ovakvih godina, ne možete uvek napred punom parom.

Lepše rečeno, da li možda pokušavate da implicirate da će ljudi ove godine biti primorani da se prilagode novoj stvarnosti u smislu mogućnosti u poređenju sa prošlom?

– Zahvaljujući pregrupisavanju, ova godina neće biti gora od prethodnih. Projekti i izgradnja će se nastaviti, biće projekata koje ćemo završiti ove godine, kao na primer crkvu u Žablju, ili malu sinagogu u Senti.

Nyitókép: Arpad Fremond (Foto: Edvard Molnar)