Naš novinski članak možete pročitati i na mađarskom.
Rano u četvrtak popodne, na peščanoj plaži kod mosta na Tisi u Senti, mladić sa plastičnom kantom u ruci sakupljao je odumrle školjke koje su plutale duž ivice vode. One predstavljaju odličan mamac za soma. Zaista, po vrućini jula i avgusta, kada se voda Tise zagreje do 28 stepeni, leševi školjski su postala stalna prirodna pojava.
(fotografija Jožefa Gergelja)
Nije stvar u tome da se kvalitet vode pogoršao, već „samo” to što neautohtona istočnoazijska školjka ne može da podnese toplu vodu. U takvoj vodi se razmnožavaju virusi i bakterije, što potom uzrokuje masovni pomor istočnoazijske školjke unete sa amurima i bušama tokom šezdesetih godina prošlog veka.
Naše sopstvene, autohtone rečne školjke, kao i slikarska školjka su otporne na infekcije koje desetkuju prekomerno razmnožene istočnoazijske školjke. Ova pojava intenzivno privlači som, jer ribe vole da se goste na otvorenim školjkama, konzumirajući raspadajuća tela školjki, zbog čega i ribari sakupljaju leševe istočnoazijske školjke kao mamac za ribe.
Sa stanovišta kupanja na štrandu, ovi odurni, raspadajući leševi školjki mogu najviše da odvrate one koji žele da se osveže u vodama Tise. Inače, pomor školjki, što je prirodna pojava, ne predstavlja nikakav rizik za ljude.
Nyitókép: (fotografija Jožefa Gergelja)
