Naš novinski članak možete pročitati i na mađarskom jeziku.
Najžilaviji i najsvestraniji praznik nacije, Dan Svetog Ištvana, osvanuo nam je danas. Nijedan pokušaj ukidanja ovog praznika, čiji koreni sežu još do kanonizacije prvog hrišćanskog mađarskog kralja 1083. godine, nije uspeo da ga poništi, čak ni privremeno.
Tokom perioda pod turskom vlašću, obeležavanje sećanja na Svetog Ištvana, koji je osnovao hrišćansku državu, bio je jedan od glavnih duhovnih i verskih bastiona opstanka, uz ono što je on sam odredio kao primer Mađarima da slede, kada je svoju mladu i još uvek krhku hrišćansku državu, Mađarsku, pošto nije imao muškog naslednika, ponudio Blaženoj Devici Mariji.
Za vreme vladavine Marije Terezije, njegova relikvija je takođe vraćena kući, nakon što je povorka Svete Desnice postala neizostavni deo tada još uvek verskog praznika.
Bilo je zabranjeno slaviti ga tokom Bahove ere, ali nekoliko decenija kasnije, Franc Jozef, koji je ugušio borbu za slobodu 1848–49. godine, proglasio ga je državnim praznikom. Tokom perioda nagodbe, praznik žetve, praznik novog hleba, prenet je sa dana Svetog Petra i Pavla na Svetog Ištvana, koji je tako obogaćen novijim sentimentalnim, ali ne više religioznim sadržajem. U ovom periodu, dan, koji je poprimio sekularne elemente, postao je dan obeležavanja sećanja na osnivanje države.
Nakon Trijanonskog diktata, ideja o pripadnosti mađarskoj naciji, koja prelazi granice, takođe je postala važan sadržajni element. Kao simbol tehnološkog napretka, prvi vatromet je održan u Budimpešti 1927. godine, što je takođe postalo neraskidivo povezano sa danom Svetog Ištvana.
Jedini pokušaj ponovnog prekrajanja ovog praznika koji je naišao na otpor nacije bio je taj, kada je Maćaš Rakoši pokušao da od 20. avgusta napravi praznik komunističkog mađarskog ustava, prema sovjetskom modelu.
Nakon promene društvenog uređenja, praznik, koji je vremenom postao raznolik, oživljen je u svom starom obliku, a sa svojom svestranošću je prihvaćen od svih, i vernika i nevernika, i Mađara u matičnoj državi i onih van nje, kao i pripadnika drugih naroda koji žive u Mađarskoj.

Nyitókép: (fotografija Timee L. Moger)