2024. április 26., péntek

„Uspesi govore za sebe”

Prof.dr. Imre Nađ: „Uvek sam istraživao na koji način mogu da rešim problem u određenom geografskom području”

On se bavi zaštitom životne sredine, evropskom ekološkom politikom, ekologijom urbanih sistema, geografijom prekogranične saradnje i analizom izazova regionalne politike. Prof.dr. Imre Nađ, univerzitetski profesor, predsednik upravnog odbora Prosperitati Fondacije, odigrao je veliku ulogu u razvojnoj strategiji Vojvodine, a za njen razvoj, Mađarskoj je dodeljena prestižna nagrada, Viteški krst mađarskog poretka za zasluge. Kao aktivni profesor, predaje studentima na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Kapošvaru i na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. U našem razgovoru o naučnim temama, prethodila je tema današnjeg dana o dodeli nagrada.

- Razmišljao sam kada sam prvi put pročitao predlog, da bi ovo priznanje moglo biti rano. Naravno, pre svega, sumnjam u to – ako se uopšte može tako reći – jer sam siguran da će strategija nastaviti da daje rezultate, a u ovom trenutku još ne možemo u potpunosti utvrditi ko će koliko da uloži u ovaj posao. Ako je to slučaj, da Mađarska država ima takvu čast, onda prihvatam nagradu i zahvaljujem onima koji su je predložili i smatraju da sam je već zaslužio.

Gledajući naučna područja koja ispune radni vek, sigurno je primetno: ovo nisu teme koje neko istražuje u ranim godinama školovanja. Kako ste se fokusirali upravo na ove oblasti, regionalnu politiku, zaštitu životne sredine, prekogranične projekte?

- Geografija je nauka o prostoru, a generalno svi misle da se svodi na pokazivanje velike površine, regije, kontinente. Ali nauka o prostoru se bavi i načinom na koji se razvija manji ili veći region, geografska jedinica, kako možemo pomoći ovom razvoju, identifikovati problem. Uvek sam želeo da saznam kako da rešim probleme u datoj oblasti. Prostorni razvoj je praktično odgovor na ovo pitanje. Kada sam doktorirao u Beogradu, počeo sam da se bavim ovim pitanjem i ubrzo sam 1993.godine postao deo radne grupe u Mađarskoj Akademiji Nauka koja je proučavala ove predmete. Tokom narednih 17 godina, sve do 2010. godine sam se bavio ovim.

Uopšteno, čak i u oblasti istraživanja, uvek postoji jedna tema koja je čoveku omiljena, ona za koju je najviše zainteresovan. Koja bi to tema bila u vašem slučaju?

- Ni u mom slučaju nije drugačije, a odgovor na pitanje bi bila zaštita životne sredine. Naravno, znamo da je zaštita životne sredine širok koncept, a mnogi ljudi se njome bave, od biologa do fizičara, ali sam uvek gledao na njene geografske aspekte. U istraživačkom institutu Mađarske Akademije Nauka, zapravo sam bio onaj koji se bavio ekološkim aspektima prostornog razvoja. Kao što znamo, Mađarska je ušla u pretpristupni proces  za EU 1994.godine, deset godina su tekle pripreme, a istraživački institut MAN-a je zapravo izvršio istraživanje o procesu pristupanja. Ispitao sam ekološke aspekte svakog strateškog dokumenta tokom ovog perioda. Bio je to veoma interesantan zadatak sa kojim sam uporedo vodio slična istraživanja u Vojvodini, analizirao sam pitanja regionalnog razvoja. Takođe sam učestvovao u pripremi razvojnih dokumenata ovde a u to vreme Srbija je počela da se priprema za evropske projekte i priprema za pristupanje EU. Tako se desilo da nekoliko godina kasnije učestvujem u izradi razvojne strategije Vojvodine.

Raditei kao univerzitetski predavač. Koji je izazov preneti stečena znanja mladim ljudima koji su zainteresovani za ovaj predmet?

- Prvo sam predavao u Mađarskoj predmet o zaštiti životne sredine. Kada sam se vratio 2010.godine, i počeo da radim na Univerzitetu u Novom Sadu, otvorila se mogućnos da predajem dve teme vezane za regionalni razvoj. Jedna je regionalna politika Evropske Unije, a druga je zaštita urbanih sistema, usrbana ekologija. Ovo su potpuno nove teme u našem kampusu, ali su izuzetno korisne. Mogu reći da uvek ima tri ili četiri univerzitetska studenta koji biraju jednu od ovih predmeta kao temu za svoj diplomski rad.  Da se malo pohvalim: danas i juče su studenti odbranili takve diplome da smo dobili mnogo pohvala, izneli su niz rešenja za prostorni razvoj i preobleme životne sredine. Istovremeno, predajem na Univerzitetu u Kapošvaru, predajem politiku zaštite životne sredine u EU, ekološke aspekte prostornog razvoja i ekonomiju životne sredine, te sve što ima dodira sa odnosom ekologije i regionalnog razvoja.

Kako se Prosperitati Fondacija pojavila u svemu ovome?

- Tako što sa gospodinom predsednikom Ištvanom Pastorom od 2005. godine radimo na raznim razvojnim dokumentima. Kada sam se vratio iz Mađarske u Vojvodinu, zamolio me je da „sakupim” tim za razvojnu strategiju, da razvijemo program. Uspeli smo to da uradimo, iako je bilo potrebno gotovo tri godine za to. Prosperitati Fondacija je u stvari realizacija i praktična implementacija ove strategije. Posebno mi je zadovoljstvo što smo stvorili plan koji možemo stvarno postići, videli smo koliko su značajni rezultati postignuti u poslednje dve godine, ne želim ih posebno naglašavati, mislim da oni govore sami za sebe. Prvi veliki plan je ovo, čija bi teoretska formulacija mogla biti u potpunosti realizovana u praksi.

Kakve godine očekuju Prosperitate, koliko je još posla ispred vas?

- Nije kraj sprovođenju strategije, fondacija ima još uvek mnogo posla. Mogu reći da ćemo u narednom ciklusu pokušati da povećamo razvoj turizma na mnogo veći nivo nego što je trenutno. Upravo smo počeli da radimo na tome, tako da je strategija u pripremnoj fazi, ali ćemo pokušati da garantujemo iste dobre rezultate kao što smo videli u prošlosti.

Generalno gledajući, ukratko nam recite gde stoje Vojvodina i Srbija u mogućnostima korišćenja evropskih projekata?

- Dosta mojih radova je objavljeno na ovu temu, uglavnom o iznosu subvencija EU koji se primenjuje u Vojvodini. Ako uzmem zapadni Balkan kao osnovu za poređenje, mogu reći da je u Vojvodini korišćenje mađarsko-srpskog, rumunsko-srpskog i hrvatsko-srpskog okvira prekogranične saradnje prilično napredovalo, ovde su ljudi već shvatili kako ih uspešno primeniti. Možemo ostvariti mnogo veći uspeh, recimo u bugarsko-srpskoj, crnogorsko-srpskoj ili bosansko-srpskoj saradnji. To ne znači da bih u potpunosti bio zadovoljan. Lokalne vlasti nisu uvek u stanju da dobro iskoriste raspoložive mogućnosti, i dalje postoji potreba za obukom. Mnogim ljudima treba reći da će izvori finansiranja u buduće dolaziti odavde. U slučaju IPA fondova, postoje veoma uspešne lokalne vlasti kao i one koje ih ne koriste, nisu spremni da se prijave. Uveren sam da će narednih deset godina doneti velike promene u ovoj oblasti.

Sada znamo čime se sve bavite, šta sve radite. Ljude će možda interesovati kako se opuštate, šta radite u slobodno vreme?

- U mojoj vikendici pored Tise se osećam veoma dobro, volim da provodim vreme pored reke. Od svakodnevice misli mi skrenu pecanje i baštovanstvo. Ali ponekad ljudi jednostavno žele da sede i posmatraju pejzaž. Na ovaj način se opuštam i punim baterije.

Kako ćete proslaviti dobijanje ove prestižne nagrade?

- Nakon primanja nagrade, idem direktno u Kapošvar jer imam časove. U subotu ću imati priliku za proslavu, što će definitivno biti u krugu porodice, čemu se izuzetno radujem. Ne želim da zaboravim na svoje prijatelje koji su me uvek željno isčekivali da se vratim kući, tokom svih dvadeset godina provedenih u Mađarskoj. Pomogli su mi puno da se osećam dobro i ovde i tamo. Uvek kažem da mi je život doneo dve kuće i dva doma. Suvišno bi bilo reći da je, kao i svakoj drugoj osobi, dom tamo gde se osećamo dobro.