Nacrt zakona o osnovnom obrazovanju članom 12. ne definiše nedvosmisleno ko donosi odluku o otvaranju školskih odeljenja sa malim brojem đaka. Ovaj član kojim se reguliše „jezik ostvarivanja obrazovno-vaspitnog rada“, pored ostalog, predviđa da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred, uz saglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. Iz ovog bi, naime, nedvosmisleno moglo da se zaključi da pokrajinski sekretarijat za obrazovanje više nije nadležan da odobri otvaranje odeljenja sa brojem učenika koji je manji od 15. Ipak, kada se prođe čitavih 80 zakonskih članova koji u nacrtu dokumenta slede, u članu 92. nalazi se da se, pored drugih, i poslovi utvrđeni članom 12. stav 3. – o ostvarivanju obrazovno-vaspitnog rada na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred – poveravaju autonomnoj pokrajini.
Dakle, prema članu 92. ipak nadležni pokrajinski sekretarijat može da odluči o otvaranju odeljenja sa malim brojem đaka. Postavlja se, međutim, pitanje zbog čega to nije nedvosmisleno navedeno u članu 12. i zbog čega definisanje nadležnosti ministarstva i pokrajine deli čitavih 80 zakonskih članova. Zbog čega ova dvosmislena formulacija?
