2024. március 28., csütörtök

O očuvanju nasleđenog

Ponos je to kad jedna država, jedan narod proslavlja nešto što se desilo pre jednog milenijuma. Jer hiljadu godina je uništavanao delo Kralja Ištvana, i oštetilo ga je, ali su Mađari ipak opstali i u okviru države i van nje. A ko zna kakva bi nam sudbina bila bez našeg kralja, da li bi se izgradila tako jaka država. Možemo se podsetiti i drugog našeg kralja, Maćaša, da li bi bez njega bilo mađarskih pesnika, pisaca i revolucije sa velikim pobedama i gubicima? Da li bi uopšte imali istoriju?

I dokle će ovaj narod koji ima korene imati i novu istoriju? Jer ne smemo izgubiti iz vida da se i sada dešava istorija. Usred prividnog mira može se izgubiti domovina, država i čitava nacija. Ili se može izdati i prodati za manje od trideset zlatnika.

Skrenimo pogled prema Zapadu, i već se vidi! Ištvan je isto učinio onomad, i rasprava je donela gubitak Kopanja, ali se stvorila jaka hrišćanska država, evropska civilizacija koja se gradila stolećima. Međutim, ako bi sada hteli da se ugledamo na Zapadnu Evropu, samo bi mogli prepustiti sve one vrednosti , na kojima je Kralj gradio državu, usled čega evropske države jure u sunovrat prihvatanjem novih kultura koje su donešene, ili bespomoćno guraju svoje glave na vešala. Odriču se najvažnijih vrednosti, promovišući ljudska prava i slobodu pojedinca: ,,prereformišu“ brak, porodicu, oslabljuju svest o hrišćanstvu, dok širokogrudo podržavaju migrante koji donose drugu veru. Ništa im nije sveto, što se pokazalo kao dobro stotinama godina, ono što gradi zajednicu. Ostaju pojedinci, koji najviše mogu formirati masu, koje su sigurne kuke, bez ideala, padaju-ustaju, lutaju, i padaju na pokušajima novih vođa. Država Svetog Stevana se nije predala, eventualno je stigla nekada do ponora pod uticajem onih koji su propagirali nove ideologije. Kralj Ištvan je sa svojom duhovnošću i jakom verom, uprkos nestajanju mađarskog naroda, smatrao da ima šanse da se održi i da se ne izgubi ni u vreme mira. Istina da je ovo prividan mir, velike bitke se vode, ali u slučaju poraza ne bi bilo razloga da se slavi osnovana država i njegov prvi kralj. Naša je obaveza da očuvamo tu državu kao nasledstvo od našeg prvog kralja, iako je Evropa nesposobna da to učini u svoju korist.