2024. április 25., csütörtök

Slaveći zajedničku prošlost i zajedničku budućnost

Janoš Ader i Aleksandar Vučić su prisustvovali svečanoj sednici povodom dana grada Sente - u okviru svete mise biskupa su osveštali crkvu Svete Tereze

Srbija ima puno prijatelja, ali posebno mesto pripada jednoj zemlji, čiju podršku uživamo od samog početka reformi, a to je zemlja čiji je predsednik Janoš Ader koji je među nama danas. Ova izuzetna saradnja nije slučajna, možemo je zahvaliti tome što i Mađarska i Srbija imaju odgovornu vladu, predsednika i rukovodstvo - rekao je Aleksandar Vučić, predsednik Srbije u ponedeljak na svečanoj sednici u Senti, koja je održana povodom 320. godišnjice Senćanske bitke, i svojim prisustvom uveličali predsednici dveju zemalja. Na sednici su uručili i opštinska priznanja.

Foto: Jožef Gergelj

Foto: Jožef Gergelj

Na svečanosti su izvedene i himne, zatim je Tatjana Balo u ime domaćina pozdravila sve prisutne, Janoša Adera - predsednika Mađarske, Aleksandra Vučića - predsednika Srbije, predstavnike delegacije Mađarske, Turske i Srbije, predstavnike pokrajine, predstavnike pobratimskih gradova, predstavnike crkve i ostale visokocenjene goste.

Rudolf Cegledi, gradonačelnik Sente, je u svom govoru istakao:

- Pre trista dvadeset godina se odvijala Senćanska bitka koja ima veliki značaj u Mađarskoj istoriji kao i za identitet Sente.

-Na obali Tise su se sukobila dva sveta, posle čega je na površinu isplivalo jače evropsko društvo i kultura, ali i dan danas moramo voditi svoje bitke za dobrobiti sadašnjosti i budućnosti. Senta je postigla značajne rezultate na polju razvoja kulture, obrazovanja, zdravstva, sporta, što nas je obeležilo kao značajan faktor u regionu. Ovaj razvoj, koji je u kontinuitetu i duž Tise su nam u velikoj meri omogućili država Srbija, pokrajina i država Mađarska. Naša zajednica se trudi da omogući što brži razvoj privrede, da stvori uslove za bolji život koji će da zadrži građane Sente u domovini, eventualno vratiti one koji su otišli trbuhom za kruhom u inostranstvo - rekao je Rudolf Cegledi.

Na svečanoj sednici su uručena visoka priznanja za doprinos u izgradnji crkve svešteniku Jožefu Nađu, Erneu Verebešu, kompozitoru, pesniku, dramaturgu Narodnog Pozorišta u Budimpešti, koji je veoma zaslužan za unapređenje kulture u Senti i za umetničko ovekovečenje Senćanske bitke. Za izuzetan pedagoški rad su predali Pro Urbe odličje za životno delo udovici Vilmoša Mariaša, profesora hemije u Senćanskoj gimnaziji. Takođe je za životno delo Pro Urbe odličje zaslužio i profesor hemije Endre Sorad.

-Pre trista dvadeset godina se odvijala borba svetskog značaja na području Sente, koja je imala veliki strateški, istorijski, kulturni značaj. Nije čudo što su se 21. septembra u Beču pojavili ogromni naslovi da se Beč oslobodio kod Sente. Bitka u Senti šalje snažnu poruku: nisu se predali, svetla pobedničke bitke daleko dosežu. Nismo se predali, nisu se ni oni predali, i zato možemo biti ovde sada zajedno i zato se zahvaljujemo Senćanima. Pobeda Sente u Senćanskoj bitci je snažna poruka i simbol tome da se partnerstvo može izgrađivati na vrednostima, a nikako poricanjem Hriščanskih Evropskih vrednosti-rekao je Ištvan Pastor i dodao da je zahvalan Janošu Aderu i Aleksandru Vučiću što su se odazvali i uveličali ovu svečanost.

-Senćani su hteli da postave statuu za zahvalnost Jeneu Savojai, brilijantnom vođi Senćanske bitke na dvestotoj godišnjici, međutim videvši prelepu statuu konjanika prilikom posete Senti koju je 1896. kupio Jožef Ferenc, naravno zbog manjka novca u Senti, i postavio je u tvrđavi u Budi. Ovo spominjem da bi shvatili da ova pobeda u Senti ima za poruku i to da treba da verujemo da predani rad i izdržljivost uvek daje rezultate - što dokazuje i to da je crkva Svete Tereze, koja je početa na tristotoj godišnjici ove bitke došla u završnu fazu.

-Nama treba Mohač, kažemo zajedno sa Adi Endreom, ali se retko zapitamo zašto, ali zato da bi skupili snagu i došli do Senćanske pobede, Karlovačkog mira, dotle da 1992. Princ Eugen- ime Savoja Jenea ne nađe mesto u svojoj domovini u jednom gradu pored Sente. Kada veliki gradovi kao što je Beč polako zaboravljaju svoje heroje, mi u ovom regionu sve jače činimo jer nas je istorija učila da narodi i države samo uzajamnim poštovanjem mogu napredovati. A kad je tako onda mogu zajedno i da proslavljaju i da se sećaju - izneo je svoj govor Ištvan Pastor.

Janoš Ader u svom govoru je podsetio na to da je bitka koja je trajala svega dva sata doprinela tome da se u Evropi počne sa novom erom.

-U višenacionalnoj vojsci Jenea Savojai je učestvovalo mnogo Mađara i Srba. Imali su zajednički cilj. Trebali su povratitit svoj zajednički dom od osvajača, a to su mogli samo zajedno. Narodi Istočne-Srednje Evrope su uvek imali bolna iskustva, ali vera u mirnu budućnost nas je održala. Pre trista dvadeset godina bitka kod Sente je dala nadu za novi početak. Mađarska je mogla da prežali svoje gubitke i na ruševinama da počne graditi ponovo sebe. Za dve godine te rane je zacelio Karlovački mir, i pružio je pravdu napaćenom narodu Bačke - istakao je Janoš Ader.

- Ni danas nije svejedno šta ćemo ostaviti u nasleđe, krvave rasprave ili iskreno poštovanje jednih prema drugima. Suprostavljanje ili zajedničke ciljeve. Samopredaju ili jaku zajednicu. Neučestvovanje u problemu ili evropsku saradnju i zajedništvo. Nečovečnosti 20. veka ili iskreno izvinjenje 21. veka. Cinizam ili dokaz da je vredno boriti se za domovinu, zajednicu, evropsku kulturu. Naš je zadatak da sve to sačuvamo. Srbija i Evropa može da računa na nas - dodao je Janoš Ader.

Aleksandar Vučić je u svom govoru istakao da se na ovom mestu pre trista dvadeset godina odigrala bitka koja je bila veoma bitna za Evropsku istoriju.

-Značaj ove bitke je bio zanemaren na ovim prostorima, ali je ova bitka dala svetu poruku, koju je veliki Njegoš sročio, kad je rekao da bitka nije značila sjaj oružja već srce junaka. A još važnija poruka je da smo zajedno sposobni za sve, a pojedinačno maltene smo svaku bitku izgubili - rekao je Aleksandar Vučić, i dodao da se verovatno ovim rukovodio i Savojai Jene, kad je stupio u bitku sa znatno brojnijim neprijateljem. Zaključio je da i Srbi i Mađari imaju puno razloga da budu ponosni na Senćansku bitku.

-Srbija danas u svetu ima više prijatelja nego ranije. Posebno mesto pripada državi koja nas nesebično podržava od početka naših reformi i čiji je predsednik, Janoš Ader sada među nama. Mađarsku i Srbiju povezuje mnogo više svari od plavog Dunava, sećanja na Janoša Hunjadija i granice od 151 km - istakao je predsednik Srbije, jer naša dva naroda povezuje značajna prošlost, za šta je dao više primera, i dodao da i danas u Srbiji ima brojnih predstavnika Mađara, koji nose ime države u svet, i posebno je pozdravio prisutnog Viktora Nemeša, prvaka sveta u rvanju.

-Nije tajna da je odnos dve države, s obzirom na istoriju, danas najbolji. Mislim na celokupni istorijski period. Ovi odnosi se ne mogu pripisati slučajnostima, već odgovornom rukovodstvu Srbije i Mađarske, koji su prepoznali važnost dobrosusedskih odnosa i koliki ima ishod na privredu, uzajamno poštovanje. Srbija je dokazala da ide putem Evropske Unije. Mi Srbi smo naučili da naš put u Evropu najčešće vodi preko Budimpešte i Beča. Tako da je najprirodnije da nam na tom putu bude glavni saveznik Mađarska. Kao što smo ponosni na naše Vojvođanske Mađare, tako smo ponosni i na to da Janošu Aderu, predsedniku Mađarske, Viktoru Orbanu, premijeru Mađarske i ostalim predstavnicima vlade Mađarske mogu pogledati u oči jer znaju da isto tako kao što se Mađari mogu osećati kao kod svoje kuće u Srbiji isto tako se Srbi mogu osećati u svojoj kući u Mađarskoj - sročio je Aleksandar Vučić i dodao da će i ubuduće graditi izvanredne odnose ne samo sa susednim državama već i sa ostalim državama sveta, jer je naš cilj da Srbija postane jaka i stabilna država. Zahvalio se Mađarskoj državi na pomoći i dodao da Srbija vrednuje prijateljstvo i uzvraća ga.

Osveštali pomen crkvu

Foto: Jožef Gergelj

Foto: Jožef Gergelj

Popodne je počelo okupljanje ispred crkve Svete Tereze od Lizjea. Mnogi su bili radoznali da vide ceremoniju predaje crkve započetu pre dvadeset godina a koja je upravo završena. Međutim, samo nekoliko ljudi je ušlo u zgradu jer se na ovom važnom događaju pojavio veliki broj pozvanih gostiju odavde i inostranstva. Oni koji su ostali izvan mogli su pratiti događaj na projektoru.

 Na svečanosti povodom osveštavanja crkve su prisustvovali Janoš Ader, predsednik Mađarske, Janoš Arpad Potapi, sekretar za nacionalnu politiku, predstavnici Srpske Vlade, predstavnici Pokrajine i Mađarskog Nacionalnog Saveta, kao i političko rukovodstvo meštana.

Osveštanje crkve je vodio msgr. Janoš Penzeš, subotički biskup a propovedao je msgr. Laslo Nemet, zrenjaninski biskup. Janoš Penzeš se zahvalio na pomoći domovini i katedrali, zahvaljujući kojima je završena i osveštana crkva. Laslo Nemet je u svom obraćanju rekao kako je snaga i postojanje zajednice i vera u Boga ono što povezuje ljude te upravo to daje snagu da se izgradi ovakva crkva, a ističe i to da će ova nova crkva biti zaista lepa ako se kroz molitvu zajednice u njoj traži put mira.

- Neka svako ko uđe ovde, oseti kako je nebo nad nama otvoreno, a Bog će nas lično osloviti i razgovarati sa nama – rekao je.

Na kraju mise, ft. Jožef Nađ, sveštenik pomen crkve, se takođe zahvalio svima na pomoći i rekao da je naša odgovornost popuniti ovaj hram.

 Nakon ceremonije, počeo je svečani program na postavljenoj bini, na čijem početku je sekretar Janoš Arpad Potapi pozdravio prisutne. U svom pozdravu rekao je da su ovi zidovi ispovesti izgrađeni jer smo imali nadu, jer postoji ljubav među ljudima:

- Dve decenije nisu uspele da prekinu široku koegzistenciju Mađarskog naroda koji živi na jugu, Karpatskom basenu i dijaspori. Mnogi su podržali ovu inicijativu i pružili finansijsku podršku za realizaciju ovog sna. Nacionalni sekretarijat Vlade Mađarske je takođe bio uključen u ovu inicijativu. Želeo bih posebno da se zahvalim svešteniku Jožefu Nađu jer mislim da je godinama samo on verovao u završetak i osveštavanje crkve, bio je sve vreme izgradnje crkve tu, a njegov čvrst stav nam svima daje snagu i samopouzdanje. Tako danas možemo reći da su Bačka, Jug i čitav Karpatski basen postali bogatiji za novu i divnu crkvu.

Nakon govora zahvalnosti, nastupio je narodni ansambl iz Rumunije.