2024. április 24., szerda

Preokret u srpskom pčelarstvu

Sve više mladih ljudi počinje sa proizvodnjom meda, ali samo na stranom tržištu ima zarade
Agardi Jožef

Agardi Jožef

Pčelarstvo je jedan od velikih potencijala Srbije a stručnjaci tvrde da ima i budućnost. Država je prepoznala značaj pčela a početkom meseca su Udruženje pčelara Srbije i opština Rača potpisali ugovor o saradnji kako bi lokalni proizvođači zajedno mogli da učestvuju na tržištu.

Srbija isporučuje med u Evropsku Uniju od 2004.godine a poslednjih godina je izvoz u stalnom porastu. Prošle godine je izvezeno 2145 tone meda, najveći deo je otišao za Italiju a pored Evropskih zemalja izvozimo i za Ujedinjene Arapske Emirate, Japan, SAD i Irak. Po proceni stručnjaka bavljenje pčelarstvom je isplativo. Jošef Agardi, pčelar iz Subotice kaže da potencijal još uvek nije dovoljno iskorišten.

- U Centralnoj Evropi, samim tim i u Vojvodini, pčelarstvo je na ceni ali su otkupne vrednosti veoma niske. Svaka država nudi svoj med i cene uvoza su veće. U međuvremenu, pojavile su se države koje se ranije nisu pojavljivale na mapi meda.

Na primer, Ukrajina koja proizvodi velike količine suncokretovog meda i time spušta cenu. U Vojvodini ima oko 150 hiljada hektara polja suncokreta a u Ukrajini tri miliona, da ne pominjemo jeftinu radnu snagu. Sa njima ne možemo da se takmičimo. Zapad vrlo malo plaća za med, sporo ide preuzimanje ali pčelar mora da računa na najnižu kupoprodajnu cenu što je oko jedan i po evro za cvetni med a 3-3,5 evra za bagremov med. Suženo je i tržište, nekoliko Arapskih zemalja je u ratu a oni su bili veliki potrošači meda, u Kini postoji velika proizvodnja sa kojom je teško takmičiti se.

Jožef Agard je rekao da je Unija naveći potrošač meda na svetu, i izgradio je sistem podrške za proizvođače. Domaći pčelari su u nepovoljnom položaju, jer se mogu osloniti samo na pomoć države Srbije, tako da je teško uspeti na stranom tržištu gde je velika konkurencija. Sistem podrške u Srbiji je 750 dinara za svaku registrovanu košnicu. Ovogodišnji budžet je oko 400 miliona dinara za košnice, plus kupovina alata, opreme i ostalih uređaja. Potrebna je velika pomoć pčelarima, jer teško mogu da se takmiče na međunarodnom nivou. Kako je istakao, 720 dinara je fina svota, još ako se osvoji koja nagrada na nekom od takmičenja, može da se bavi medom. Potrošnja meda u Srbiji je veoma mala, ljudi ne mogu sebi da priušte kvalitetan med dok je za proizvodnju potreban med izuzetnog kvaliteta jer je strano tržište neumoljivo.

- Ako su zainteresovani za veću količinu jedne vrste meda, on u Srbiji mora da prođe strogu kontrolu. Mora se voditi računa o kvalitetu. U Vojvodini se najviše pravi med od uljane repice i suncokreta, ali uprkos dobrim zakonima,koristi se razna hemija koja je inače zabranjena a koja šteti pčelama, a ne postoji ni dobra veza između veterinara i pčelara. Na žalost, ima velikog trovanja medom u Vojvodini, mnogi pčelari su izgubili dozvolu zbog upotrebe pesticida te su ostali i bez odštete. U Srbiji još uvek ne postoji takva laboratorija gde bi se pokazala upotreba nedozvoljenih pesticida i antibiotika koji su zabranjeni u EU. Tako da med koji želite ponuditi na strano tržište mora proći testove u stranim laboratorijama-naglasio je pčelar.

U Vojvodini posluje više od 60 udruženja pčelara i oko 2500 pčelara sa oko 180 hiljada košnica. Med se stalno proizvodi, a mnogo ljudi radi to samo vikendom. Da se neko bavi isključivo proizvodnjom meda i od toga živi, potrebno je najmanje 200 kolonija i 50 košnica, nekoliko drugih proizvoda kao što su pčelinji vosak, propolis, matični mleč, polen a takođe mora da se ide u korak sa razvojem tehnologije. U ovome pomaže Pokrajinski poljoprivredni fond, koji pruža pomoć pčelarima a takođe se može aplicirati kod „Prosperitati” fondacije. Do sada su to bili uglavnom ljudi preko 55 godina starosti koji nisu želeli mnogo da ulažu u posao ali sada je sve više mladih koji započinju proizvodnju meda. Istina je da ima mnogo toga da se nauči, tako da bi bilo poželjno da prve dve godine provedu uz iskusne starije pčelare.

U Srbiji se broj košnica povećao za godinu i po dana sa pola miliona na više od milion što je po mom mišljenju problem. Ovo je brz tempo, jer pogledajte Mađarsku, gde se u roku od 20 godina udvostručio broj košnica i dostigao 1,2 miliona. Kod nas je upravo sistem podrške uticao na brz rast, jer je svako ko je doneo papir sa registrovanim košnicama mogao da radi. Samo što nije svako imao kod sebe ono što je prijavio tako da je podrška ukinuta svakome dok se to ne reši a bez toga ne možemo opstati. Ako ljudi imaju košnice dajte im podršku ako su one prazne ne treba ulagati. Isto tako, ako su neke pčele bolesne treba ih izlečiti. Postoje zarazne bolesti koje mogu da unište košnice, zato na vreme treba reagovati jer u tom slučaju država plaća odštetu.

Masovna proizvodnja meda ne treba da ide na uštrb kvaliteta, jer je onda na tržištu veliki broj veštačkog meda koji nema u sebi nikakve korisne supstance kao što su polen, bio-aktivne supstance u nektaru, već samo šećer. Jožef Agardi je istakao to da je u pčelarstvu perspektiva, i pored toga što mnogo ljudi sada to radi, jer priroda je ta koja dopušta to, uz dovoljno pašnjaka, nektara, samo treba zaštititi pčele od hemikalija koje se pojavljuju u drugim granama poljoprivrede i ne saditi GMO useve jer oni ubijaju pčele. Dodao je da od pčelarstva ne možete steći bogatstvo ali se može lepo živeti ako se posvetite tome, pod uslovom da volite pčele i da niste alergični na njihov ubod.