2024. március 29., péntek

Za sada bez poplava oko Dunava

Na Savi može da se stvori ozbilna opasnost od poplava, na Tisi će još dugo biti karakterističan visok vodostaj, a glasine u vezi poplave na Dunavu nisu istinite.

Što je reka manja, tim pre će se na nju odraziti velik vodostaj. To je prirodno, jer se prvo moraju popuniti korita pritoka da bi se kasnije popunila, ili ne daj Bože, prelila i prihvatna reka. Ovogodišnje velike vode su se pojavile odgovarajući na otopljenje, ali nešto ranije nego što to biva prema štampanim kalendarima. U ovim slučajevima, sa dešavanjima ipak nema nikakve veze određeni štamparski proizvod.

Od reka, trenutno Sava zaslužuje najveću pažnju. Njen vodostaj je i kod Mitrovice i kod Šapca oko dva metara niži od najvećeg vodostaja izmerenog pre dve godine. Ako uzmemo u obzir da u Južnoj Srbiji danima pada kiša, ove vode preko Drine mogu brzo stići u Savu. Stručnjaci moraju itekako brzo da računaju na osnovu podataka nadolaženja vode kod hidroelektrana Perućac i Zvornik, kao i an osnovu merenja u Hrvatskoj. Ako negde naglo mogu ozbiljno da se promene događanja na vodi, to se može očekivati na Savi.

Tisa protiče prilično mirno, provostepena pripravnost postoji samo kod nekoliko tačaka merenja, i to na srednjem toku. Za očekivati je da reka sledećih dana neće kod Segedina dostići ni prvi stepen, umesto toga, uslediće veoma sporo i dugo opadanje vodostaja. To ne znači da je kraj prolećnim porastima vodostaja i da nisu više mogući problemi. Naprotiv. Vodostaj koji dostiže stepen redovne odbrane od poplava je uvek preteći, jer nivo vode brzo može da poraste sa većom količinom padavina. U tome otopljenje snega neće igrati veliku ulogu, jer na površinama odakle Tisa odvodi vodu sneg jedva prelazi jedan kubni kilometar ili 1,29, i većinom se nalazi u regionima višim od hiljadu metara nadmorske visine. Sa povećanjem granice zaleđivanja i sa toplom kišom, stižući visok vodostaj ipak može dovesti do neprijatnosti.
Dunav za sada ćuti. Na gornjem toku stagnira u srednjoj visini
i nema znakova formiranja poplavnog talasa. Za sada. Na površinama odakle Dunav odvodi vodu, u drugom delu februara i početkom marta postepeno je porasla voda, i to od snega koji se otapa, a juče je već površina iznosila iznad osam kubnih kilometara. Na početku zime je još izmerena jedna od najnižih vrednosti ikada merenih, ali se ta brojka postepeno povećavala i sad je već ima toliko da upotpunjena kišom ipak može izazvati veliki talas. Za sada moramo razmišljati savekovnim iskustvom po kojem se na dunavski talas mora računati oko dve nedelje nakon opadanja poplavnog talasa na Tisi. Talas na Tisi još nije opao, ali se usporio, a dunavski se još nije ni pokrenuo. Više se može smatrati glasinama, koje su tu zahvaljujući lupetanju nekog samoprozvanog „stručnjaka“ neke televizije, da je na domaćem toku Dunava „neka vrsta uzbune“. Sumnjamo. Na Srednjem Dunavu, kao i na višim tokovima nema ni traga plimnom talasu. Kod Bezdana je, na primer, juče u podne izmereno +324, što je za 4,5 metara niži nivo od ikada izmerenog najvišeg nivoa. Od ovakvog bezdanskog vodostaja se ne plaše ni političari koji vode kampanju, te neće obuti gumene čizme da se slikaju pored džakova sa peskom. Pošto u slučaju vodostaja od oko 300 kod Bezdana, i 400 oko Novog Sada, uzaludno tražimo džakove sa peskom na obalama. U slučaju Novog Sada, nije na odmet pomenuti da vodostaj treba da bude čak metar viši od onog izmerenog juče u podne da bi se reka izlila. A taj vodostaj je dodatnih dva i po metara niži od ikada merenog najvišeg nivoa na ovoj stanici. Na Dunavu nema značajnijeg talasa vode, vodostaj visoko stagnira, naročito na mernim stanicama koje su ispod ušća Tise i Save.