2024. március 28., csütörtök

Izbeglice na tromeđi

Migranti su u Mađarsku pokušali ući kod sela Rabe

Mnogo smo raspravljali, i to na mnogim mestima, o tome da li su izbeglice članovi onih grupa ljudi koje stižu sa Bliskog Istoka ili čak iz Afrike, koji izbegavajući zvanične granične prelaze u Evropsku Uniju, pokušavaju da uđu preko zelene granice. Na severu Srbije, na granici sa Mađarskom, nalazi se granica unije, zaštićena ogradom, koja je pre nekoliko nedelja opet postala učestala meta, naročito migrantima koji su se iz nekog razloga vratili sa srpsko-hrvatske ili hrvatsko-slovenačke granice, ali koji po svaku cenu žele da stignu u Nemačku, zemlju ostvarenih snova, gde ih „Majka čeka širom raširenih ruku”.

Poslednji vikend februara je bio itekako pun dešavanja na tromeđi država na severu Banata, gde su migrante uputili trgovci koji ih višestruko iskorišćavaju. Povoljan položaj ima selo Rabe: na jedva stotinak metara od sela se nalazi mađarska granica, sa žičanom ogradom, iza koje je obećana zemlja.

Predsednika mesne zajednice Majdan-Rabe, Petera Makra, smo pitali kako selo, od manje od stotinu stanovnika, doživljava ovu pojavu migranata u naselju i njegovoj okolini:

- Pored našeg sela, od prošle godine, postavljena je visoka žičana ograda, preko koje noću izbeglice pokušavaju da pređu, mi ne znamo ko su ti ljudi. Ja ne razumem, a ni mađarski graničari ne shvataju zbog čega pokušavaju da pređu preko žičane prepreke, kada jedva nekoliko stotina metara dalje, zaobilazeći kamen koji označava tromeđu, mogu bez prepreka ući u Mađarsku. Doduše, činjenica je i to što su mađarski i rumunski organi granične zaštite pojačali svoje prisustvo od kada migranti u većem broju pokušavaju na ovom mestu da pređu granicu. Budno se osmatra na zemlji, i iz vazduha, a čak se i helikopterom kruži iznad granične linije. Toplotnim kamerama isto pokušavaju da otkriju grupe koje se približavaju.

U večernjim satima, te subote je oko našeg malog sela bilo veoma živo. Stigla su dva autobusa iz kojih je izašlo više od sto migranata, a pored toga su stigli i automobili, taksi-vozila, mikrobusevi, pa je odjednom broj ljudi u selu bio uvišestručen. Naši graničari, koji sarađuju sa mađarskim kolegama, primetili su veliki promet, a mađarskoj granici se nije moglo prići baš neprimetno. Kada su migranti videli da uprkos blizini granice neće moći da pređu na mađarsku stranu, odlučili su da ostanu u selu. Ispred naše male crkve, na obali jarka i na više mesta u ulici, naložili su vatru što je izazvalo veliko uznemirenje, naročito među onima koji stanuju u blizini. Nekako su ušli i u zaključano dvorište crkve, a tu je i groblje, i sa slavine su uzeli vodu. Pored crkve se nalazi i oronula kuća iz čijeg krova su izvlačili letve, drvene delove, i sve što gori, i time su ložili vatru. Sva sreća što se ostatak krova nije srušio na njih. Preko puta crkve, jedan komišja je imao skupljeno sitno drvo, spremljeno za pečenje rakije, i to su uzeli. Celu noć su proveli na ulici, a na sedam ili osam mesta su zapalili vatru i tu su se grejali. Sledećeg jutra su ih negde odveli pod policijskom pratnjom. Čuli smo da su migrante odvezli u Kikinu, ali nam zvanično ništa nije rečeno.

Na kraju krajeva nije bilo nekih većih problema sa njima, iako je bilo kuća gde su i pozvonili, verovatno tražeći vode. U nedelju ujutru je vatra još gorela na više mesta, a tetka Ilonki, koja se brine o crkvi, je moj sin pomogao da ugasi žarišta, pošto je počeo vetar da duva.

Tokom noći, policiju su pozivali iz više kuća, a dobili su odgovor da su upoznati sa prisustvom migranata i da niko ne paniči pošto oni neće dirati nikoga. Time je slučaj zatvoren. Hvala Bogu da je ova grupa otišla bez većih posledica. Od tada se svakodnevno čuju razna vozila, koja stanu na kratko, iskrcaju putnike i vraćaju se po sledeću turu. Verovatno ima migranata koji uspeju da pređu preko ograde, ali se mi trudimo da što manje izlazimo noću iz sela. Naročito se boje stariji, ne možemo da budemo mirni kada znamo da je Rabe na tromeđi država i postaje polako stanca na migrantskom putu – kaže predsednik mesne zajednice, iz čijih se reči čuje neka nesigurnost u pogledu svih dešavanja od proteklih nedelja, pa i meseci, pogotovo kada znamo da se migranti sve više zadržavaju, a sve manje njih bude pušteno dalje.

Prilikom naše posete selu Rabe pokušali smo da odemo do kamena koji označava tromeđu, kraj žičane ograde, ali nas je u tome sprečila policijska patrola koja se nalazila pored nekadašnje karaule, na kraju sela. Zatražili su od nas sva moguća lična dokumenta, papire kola i preporučili da se okanemo bližeg osmatranja trojne granice.

Profesorica Silvija Domonkoš, koja živi u obližnjem selu Majdan, je članica skupštine opštine. Ona je u vezi ove pojave migranata rekla da se sa svakodnevnim problemom bavio i opštinski savet za bezbednost, ali nisu inicirali nikakve mere kako bi povećali sigurnost među građanima. Policija, navodno, situaciju drži pod kontrolom, ali…

Više žitelja mesne zajednice, koju čine Majdan i Rabe, su nam anonimno rekli da tokom večeri, u sumrak, ima dana kada jedan za drugim stižu taksiji, automobili i mikrobusevi beogradskih registracija. Migranti obično traže da budu odveženi što bliže granici. Pošto se granici kolima ne može prići blatnjavim letnjim putevima, logično je da se migranti, koji se spremaju da ilegalno pređu granicu, ostave u Rabe, gde asfaltirani put praktično vodi do ograde koja se provlači duž granice. Drugo pitanje je koliko će biti „srećnih” migranata koji će se moći provući ispod ili iznad ograde i ući na teritoriju Evropske Unije, i to pored pojačane granične kontrole sa sve helikopterima koji osmatraju okolinu.